Otkako je zvanično proglasila epidemiju, SFRJ je sa velikim boginjama vodila bitku puna dva meseca. 19. maja 1972., iz bolnice je otpušten i poslednji bolesnilk. Jugosloveni su se na vakcinalnim punktovima ređali kao na traci, a zabeleženo je da je variola te godine odnela 40 života.

Ibrahim Hoti, mladić koji je virus „uvezao“ sa hodočašća u Iraku, imao je sreće sa opakom bolešću. Lekarima koji su epidemiji svedočili iz prve ruke, četrdesetoro preminulih ipak beše prevelika brojka. Iako su institucje u SFRJ naposletku uzele stvari u svoje ruke, sam početak borbe ipak je donekle zaškripao.

Dok su lekari zabeležili da je virus odneo prvi život 10. marta, epidemija je zvanično proglašena tek 15 dana kasnije. Birokratija se po tom pitanju isprva pokazala pomalo „ležernom“ – i kada je potvrđeno da je variola već kružila među Beograđanima, verovalo se da će virus biti zauzdan i ostati među malim brojem izolovanih slučajeva. Naposletku, poslednja epidemija sličnih razmera ugašena je četiri decenije ranije.

Smatralo se stoga da ni ovoga puta neće biti više od nekolicine sporadičnih slučajeva. Otuda ni lekari, zabeleživši u prestonici smrt novopazarskog učitelja, nisu u prvi mah prepoznali smrtonosnu pretnju. Variola se tom prilikom maskirala u tešku alergijsku reakciju – bar su tako isprva zaključili lekari Prve hirurške klinike. Problematično je bilo i to što bi velike boginje osujetile sezonu godišnjih odmora na primorju. Međutim, videvši da vrag odnosi šalu, federacija najzad proglašava epidemiju 25. marta. Svega 6 dana nakon što je ona okončana, mogla je da slavi cela Jugoslavija.

Dan mladosti, prvi put u boji

Kada se već zašlo u drugu polovinu maja, beše očito da se variola vera lagano stišava. U isto vreme, narod širom federacije imao je valjanog razloga da stane na noge. Kao što je tradicionalno bivalo godinama unazad, stadion JNA (a današnji stadion FK Partizan) tog 25. maja je bio rezervisan za najmasovniji praznik.

Naime, štafeta je 1972. godine krenula već 15. aprila – istog dana kada su se proredili i medijski izveštaji o epidemiji. Govorilo se mahom o tome da se situacija vraća u normalu, što je za obeležavanje Dana mladosti značilo zeleno svetlo u najavi. Javnost je najzad mogla da odahne, te na dnevni red stavi sledeću veliku brigu.

Pritom, Josip Broz se nije oglašavao ni povodom proglašenja kraja epidemije. Predsednikov rođendan proslavljen je na prepunom prestoničkom stadionu, a iako je epidemija osujetila i masovne skupove, zaključilo se da ni u jednom trenutku nije ugrozila pripreme za slavlje. Sem toga, veća novina od toga beše i što su Jugosloveni na svojim TV prijemnicima prvi put ispratili prenos u boji.

U međuvremenu, poslednji slučaj variole zabeležen je 26. oktobra 1977. godine u Somaliji. Zvanično, Svetska zdravstvena organizacija je velike boginje proglasila iskorenjenim dve godine kasnije.

Naslovna foto: Istorijski arhiv u Pirotu, CC BY-SA 3.0,