Kada je krajem ’70-ih napisala svoju zapanjujuću ispovest, jedna tinejdžerka iz Berlina zapretila je da uzdrma ceo svet. Kada se njena knjiga nekoliko godina kasnije preselila na veliki ekran, Kristijana F. i deca sa stanice Zoo postali su globalni fenomen.

Do naredne, 1981., film o berlinskim tinejdžerima u raljama zavisnosti premijerno je stigao i na beogradske velike ekrane. U međuvremenu, Kristijanina priča, kakvu čitaoci (i gledaoci) do tada još nisu ni slutili da će čuti, držala je mesto bestselera gotovo pune dve godine. Od trenutka kada se o njemu progovorilo, „fenomen“ je zakotrljao i lavinu kontroverzi.

Više nije bila tajna da, (ne)daleko od očiju njihovih sugrađana, svakodnevica mladih izgleda upravo kako ju je dočarala devojčica iz Berlina. Priključenija prosečnog uživaoca zabranjenih supstanci zaprepastila su svetsku javnost, a ubrzo su govorkanja na tu temu postala sve glasnija i u Beogradu.

O tome se, ipak, po prirodi stvari i dalje pričalo uvijeno i sa zadrškom. Beogradsku premijeru filma „Mi deca sa stanice Zoo“ ispratili su i oni kojima je ova tema bila prilično bliska – doduše, ne sami „džankiji“, već stručnjaci kojima je valjalo obelodaniti pravo stanje stvari.

Za sve (ni)je kriv rock’n’roll

Prošlo je bilo već petnaestak godina otkako su fini i uredno začešljani Bitlsi pevali o „Lusi na nebu sa dijamantima“. Opojne supstance Beograđanima ni tada nisu bile strane, bar onima koji su redovno zalazili u popularne diskoteke. Za razliku od mlađarije koja je sa opojnim cigaretama izgledala ležerno i „kul“, stariji su o ovom trendu imali drugačije mišljenje.

Sve više je na njihovoj strani bila i prava istina o ovoj temi. U Beogradu je ova pojava postajala sve veći problem, a o tome se čulo uglavnom od onih kojima je ostalo da se izbore sa posledicama. Statistika je, pak, bila neumoljiva: (zlo)upotreba droge je rasla iz godine u godinu. Već s početka ’80-ih, u glavnom gradu, kako se nagađalo, bilo je između 5 i 7 hiljada zavisnika.

Naravno, statistika je bila nezvanična, jer su zvanične cifre većinom brojale one koji su i zvanično pokušavali da se „skinu“. Jedino se tako moglo izbrojati koliko u Beogradu ima uživaoca nedozvoljenih supstanci, ali je malo ko od njih odlazio na skidanje sopstvenom voljom. A osim što je većinu ostavio zaprepašćenom, film po ispovesti Kristijane F. postao je odskočna daska za diskusiju o aktuelnim klišeima i zabludama.

Do tada je već odavno prošlo vreme kada su o nedozvoljenim supstancama pevale pesme usiljenih naslova. Ipak, dalo se primetiti da su stereotipi i dalje bili aktuelni. Ovo je u dobroj meri još uvek bila tabu tema, a uporno je opstajao i mit da je svemu bila kriva rock muzika.

Tako se prst po pravilu upirao u rock’n’roll, što u početku i nije delovalo daleko od istine. Od Bitlsa i Stonsa, do Hendriksa, Bouvija i Džima Morisona, mladima su svetske zvezde bili najveći miljenici. A gde su bile rock ikone, tu je bilo i opojnih supstanci.


Nastaviće se...