Srbi su na Bosforu boravili, radili, trgovali još dok je grad nosio naziv Konstantinopolj i bio prestoni grad Vizantije. Tada su imali značajnu ulogu na obodu Vizantije, kao rađajuća carska sila na koju treba ozbiljno računati u svakom pogledu.

Posle najveće seoba Srba u Carigrad 1521. godine, Sulejman je dozvolio preseljenim Beograđanima da sagrade crkvu, gde smeštaju relikvije spašene iz osvojenog grada, postavljajući ikonu zaštitnicu Beograda na ikonostas.

Tajnovito putešestvije Beogradskih relikvija

Pad Beograda pod Turke, hrišćanska Evropa, zapisali su savremenici, doživela je kao veliki gubitak. Taj "doživljaj" podleže stručnoj analizi, jer je Beograd i Srbija vekovima stajala na "braniku" civilizovane Evrope, trpeći razaranja, ratove i sve nedaće koje su mimoišle zapadni svet. Mnogi istoričari postavljaju pitanje, zašto je hrišćanska Evropa ostavila srpsko carstvo da se samo, uz gotovo neznatnu pomoć saveznika, bori za sve ono što moderan svet naziva hrišćansko. Ali, to je tema za neku drugu priliku.

Kada je Sulejman Veličanstveni udario na beogradske zidine, ugarska posada se predala Turcima kako bi sačuvali živote. Beogradski Srbi su se u unutrašnjoj kuli Gornjeg grada još dva dana borili sa Turcima. Nastaće opšti zulum u kome osvajači pravoslavne crkve pretvaraju u džamije, pljačkaju, kupe narod u roblje. Međutim, izgleda da je sultan imao druge planove za beogradske Srbe. Jedan od razloga koji se navodi je i taj da je, videvši da u gradu i dalje funkcioniše rimski vodovod sličan onome u Carigradu, odlučio da njihovo znanje iskoristi u svoje svrhe i preseli ih kako bi ovaj posao nastavili u prestonom gradu turske imperije.

Dobili su dozvolu da ponesu sa sobom pozlaćenu i posrebrenu čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice, mošti Svete Petke, relikvijar sa delovima ruke Svetog cara Konstantina Velikog, mošti Svete Teofane, prve žene vizantijskog cara Lava VI Mudrog, ruku Svete Varvare. Blago neprocenjive vrednosti, kako duhovno, tako i materijalno.

Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u kojoj su do tada boravila relikvije pretvorena je u džamiju. Konačna tačka na njenu sudbinu stavljena je 1717. godine kada je, posle austrijskog osvajanja grada pod Eugenom Savojskim, hram srušen kako bi se kamen iskoristio za izgradnju bedema.

Beograd na Bosforu

Tek u prethodnih stotinjak godina pitanje srpskog nasleđa u Carigradu dospelo je u vidokrug srpskih naučnika. Razlog za to je sigurno i nedostatak pisanih dokaza, često rasutih po delima putopisaca koji su pohodili Balkan u ta smutna vremena. Jedan od marljivih istraživača ove teme bila je  storičarka umetnosti i kustos Narodnog muzeja Mirjana Tatić-Đurić. U svojim radovima piše da su branioce Beograda, zbog svetinja koje su doneli sa sobom, u Carigradu dočekali patrijarh, pravoslavno sveštenstvo, kao i narod. O tome da je ikone Majke Božije bila razlog za ovaj svečani doček svedoče putopisac iz Francuske Mišel Bodije i mletački poslanik u Carigradu Toma Kontarini.

Sulejman je beogradske Srbe nastanio na dva carigradska lokaliteta. Prvi je u okviru gradskih zidina kod kapije koja danas nosi naziv Beogradska kapija, i stanovnici ovog naselja su se po svoj prilici bavili kožarskim zanatom. Drugi deo Srba, pak, naseljen je u današnjoj Beogradskoj šumi i bili su zaduženi da se staraju o izvorima vode koji su putem akvadukta snabdevali tursku prestonicu.

Turski dokumenti prepuni su zapisa i o Beogradskom selu sve do XIX veka, kada je, zbog bojazni od zaraze, porušeno. O njemu Vladimir Božinović, doktorand Univerziteta u Istanbulu, koji svesrdno radi da malo više "svetla" unese u istoriju Srba i srpskom nasleđu u Istanbulu, govori: "Od ovog sela jedino je ostala ruina njegove crkve obrasla u šumsko rastinje koja najverovatnije potiče iz prvih decenija XIX veka".

Crkva Bogorodice Belgradkapi u Carigradu

Izgleda da su Beograđani imali izuzetno povlašćen položaj u turskoj prestonici. Tako dobiše dozvolu, direktno od Sultana, da 1523. godine sagrade u Beogradskoj mahali u sklopu gradskih zidina, posvetivši je svojoj zaštitnici. U zapisima putopisaca, ova crkva se spominje sve do XVIII veka. 

Gde se ona nalazila, enigma je za sebe. Naime, važeća teorija je da se nalazila na mestu današnje grčke Crkve Bogorodice Belgradkapi (Beogradske) u nekadašnjoj Beogradskoj mahali. Novijim istraživanjima utvrđeno je da je grčka crkva podignuta krajem XIX veka i delo je grčkih neimara. Ipak, kako otkriva Vladimir Božinović, na ovom mestu nalazila se starija crkva, srušena u XIX veku, za koju postoje naznake da je zaista podignuta početkom XVI. Zbog ovoga su raniji istraživači smatrali da je baš ovo crkva u kojoj se nalazi čudotvorna relikvija. 

Verovatno se pitate zašto se onda ovaj značajni lokalitet ne nalazi na mapi turističkih atrakcija i zašto toliko malo znamo o ikoni Bogorodice Beogradske?

Odgovor na ova pitanja nije baš tako lako dati.

Nastaviće se...