Ulice, sokaci, zgrade, zapisi, spomenici, ljudi... najpoznatiji su čuvari beogradskih uspomena. Ne postoji kamen u našem gradu koji ne krije bar neku priču, neku golicljivu intrigu iz bliže ili dalje istorije Beograda. A u njihovom pozadini, gotovo nevidljivo nalaze se zeleni svedoci koji ćutljivo stoje i upijaju ljude i događaje koji ih okružuju. Ovom prilikom predstavljamo vam tri takva čuvara istorije našeg grada.

Drvo ginko na Vračaru

Park koji je proteže između ulica Bulevar oslobođenja, Tiršove i Pasterove, sam po sebi je muzej na otvorenom. Tu je smeštena zgrada prve Meteorološke opservatorije u Beogradu, odakle su još 1887. godine počela meteorološka merenja među prvima u Evropi i svetu. Pored ove značajne zgrade, koja i danas obavlja istu važnu funkciju, 2017. godine ovde je otkriven spomenik Milutinu Milankoviću, jednom od najvećih srpskih i svetskih naučnika.

Foto: Pavle Kaplanec - Drvo ginko (na slici desno od spomenika)

Ipak, ovo nije priča (samo) o nauci. Na par koraka od spomenika Milankoviću, nalazi se visoko usamljeno drvo vrste ginko. U naše grad dospelo je pre više od devet decenija iz daleke Azije. Ovo listopadno drvo starije je i od dinosaursa, pošto se procenjuje da je nastalo pre oko 300 miliona godina. Za razliku od velikih reptila, savladalo je sve izazove evolucije i doživelo naše doba. Zbog svoje otopornosti na gotovo sve vremenske uslove i lekovitih dejstva koje poseduje, u Japanu i Kini se smatra svetim drvetom, te njegove sadnice možete često videti u okolini hramova.

Iako može da dostigne visinu od 30-40 metara, ovaj beogradski je dostigao samo 19 metara i obim 1,7 metara. Pod zaštitu države stavljen je 2006. godine, uključujući i zaštićeno područje površine 102 kvm oko njega. 

Platan i kafana

Mada se često dešava da uređenju zelenih površina prethodi izgradnja neke kuće ili kafane, u slučaju ovog drevnog stabla situacija je drugačija. Historija beogradskih ulica kaže da je kafedžija Milan Trandafilović krajem 19. veka odabrao mesto za svoju kafanu zahvaljući velikom platanu koji je već tada pružao dubok hlad. Blizina pijace i raskrsnica pet puteva, samo je bila dodatna prednost.

Foto: Wikipedia / Ljiljana Sundać 

Ispostaviće se da je ovo bio pravi izbor. Kafana osnovana pre više od 130 godina i dalje postoji, kao i platan za koji se procenjuje da je stariji od nje bar tri decenije. U međuvremenu je dostigao visinu od čak 25 metara i obim stabla od 3,7 metra. Pod zaštitu je sa okolnim prostorom stavljen 2002. godine kao zaštićeno prirodno dobro lokalnog karaktera III kategorije.

In vino veritas

Na našem putu svraćamo do Zemuna, tačnije Gospodske 4 u čijem dvorištu se nalazi sledeći stari beogradsko-zemunski znalac. U pitanju je vinova loza hibridne sorte Sibel 1000, poreklom iz Francuske. Da, dobro ste pročitali – među zaštićenim biljkama nalazi se i vinova loza.

Ovaj status zaslužila je zahvaljući tome što skoro 120 godina obitava i rađa slatke, aromatične plodove.

Foto: Wikipedia / Ljiljana Sundać 

Inače, i sama kuća u Gospodskoj 4 je posebno zanimljiva priča. Sagrađena je pre tačno dva veka, kao porodična kuća porodice Puljo. U njihovom vlasništvu nalazila se prva zemunska štamparija, tako da samo zdanje predstavlja materijalno svedočanstvo njihovog uticaja i bogatstva. Zahvaljujući dobroj i temeljnoj gradnji kuće i pratećih objekata, ova neobičan vinova loza i danas rađa. Naime, u dvorištu zgrade nalazi se bunar koji je posle drugog rata dugo bio zatrpan. Tek kada se počelo sa obnavljanjem objekta, utvrđeno je da se koren loze spušta sve do samog bunara i čini koreni sistem koji je tri puta veći od nadzemnog dela koji se prostire sve do prvog sprata zdanja i zauzima ograde unutrašnjeg balkona.

Vinova loza stavljena je pod zaštitu države 2014. godine, a važno je napomenuti da je od tri čokota do danas preživeo samo jedan.