U Vinariji Mozer potrebne sirovine za proizvodnju dolazile su iz sopstvenih vinograda preduzeća, dok je deo nabavljan kroz raširenu mrežu za nabavku sa teritorije Srema, Srbije, Banata i Dalmacije.

Vinarija je u svom posedu imala vinograde na Bežaniji, a i na obali Dunava nedaleko od Batajnice. Kada krenete starim putem od Zemuna ka Novom Sadu, tik pred Batajnicu, sa leve strane, baš na mestu gde će, tokom pandemije, biti postavljena Kovid bolnica, nalazio se Mozerov salaš. Veliko imanje, sa pratećim objektima za skladištenje koje je okruživalo kuću i vinograd koji se pružao od desne strane puta skroz do Dunava.

Od vinograda uz Dunav vodio je letnji put u pravcu Novog Sada. U jeku berbe prašnjavi letnji put izgledao je kao povorka mrava. Mnoga domaćinstva iz sela duž Dunava višak grožđa prodavala su Mozeru. Upregnuti konji u šinska kola vukli su tovare do magacina na salšu. Vinske mušice  letele su i po samoj obali Dunava kada bi se dopremalo grožđe skelama sa banatske strane. Pored prijema svežeg grožđa, magacini na salašu služili su i za robu otpremanu Filijali u Zagrebu i Novom Sadu.

Mozerovo vino najbolje u Parizu

Mozerova vinarija u svojoj ponudi imala je sremska, banatska, župska, krajinksa, sićevačka i dalmatinksa vina. Proizvodili su i prodavali najfinija i poznatija vina tog doba punjena u flaše i buradi. Karlovački bermet, beli vermut, penušce, likere, rum, vinjak, šljivovicu, komovicu. Iz sopstvene proizvodnje originalni Fruškogorski biser, belo slatkasto staro vino odličnog kvaliteta. Na repertoaru je bilo i Chasselas Tokaj Angevine prirodno slatkasto dezertno vino, Malvasija, bezalkoholni sok od grožđa i čuveno Crno negotinsko vino koje je 1932. godine na Međunarodnom kongresu za vino u Parizu ponelo titulu najboljeg crnog jugoslovenskog vina, a Mozerova vina osvojila su i prestižne nagrade Grand pri Beograd 1931. i Grand pri Pariz 1932. godine. 

Spor oko “dobre čašice” Fruškogorskog bisera

“Fruškogorski biser” Mozerove vinarije, posebna vrsta belog slatkastog starog vina odličnog kvaliteta, kod ljubitelja dobre čašice naišlo je na odličan prijem. Međutim firma “Fruškogorac” iz Novog Sada 1937. godine u opticaj je pustila vino pod nazivom “Biser” što je dovodilo do zabune kod potrošača. Mozer, u želji da zaštiti svoj proizvod, nije imao drugog izbora - poveo je sudski spor. Ovaj spor naišao je na interesovanje štampe, te je po gradu u centru pažnje bio duel Mozer- Fruškogorac. Tom prilikom Bruno, zabrinut za ishod spora o svom najprodavanijem vinu, daje izjavu za dnevni list kako bi pobliže objasnio nastalu situaciju.

Sud je u ovom zanimljivom slučaju, u roku od samo tri nedelje, dao prednost par godina ranije proizvedenom “Fruskogorskom biseru” koga je Mozer zaštitio u skladu sa Zakonom o zaštiti industrijske svojine.

Od rata do Navipa

Nakon smrti Bruna Mozera 1940. godine vinariju nasleđuje njegov sin Bruno mlađi, koji napušta zemlju nakon okupacije Zemuna od strane NDH.

Vinarija nastavlja da radi tokom rata u sklopu novonastale okupatorske države, a po okončanju rata upraviteljska palica prelazi u ruke Državne uprave narodnih dobara FNRJ.

Novi naziv “Narodno vinarstvo i podrumarstvo centralni podrumi Zemun” fabrika dobija pod upravom komunstičkih drugova i drugarica i prerasta u jugoslovenskog giganta poznatijeg kao Navip.