Milan Mladenović bio je mnogo više od muzičara; bio je simbol jednog vremena, muzički vizionar, glas i kulturni heroj jedne generacije generacije koja je živela u vrtlogu društvenih promena, kriza i ratova. Kao frontmen grupe Ekatarina Velika (EKV), Milan je ostavio neizbrisiv trag na jugoslovenskoj muzičkoj sceni, ali i šire. Njegove pesme, često melanholične, introspektivne, i pune socijalne kritike, postale su himne mladih ljudi koji su se suočavali sa osećajem gubitka, nesigurnosti i otuđenosti. EKV je svojim jedinstvenim zvukom, koji je bio spoj post-punka, novog talasa i rocka, redefinisao muziku tog vremena i postavio nove standarde za umetnički izraz. Milan Mladenović nije bio samo muzičar, već i filozof života, vizionar koji je kroz muziku pokušavao da pronađe smisao u haosu koji ga je okruživao.

Drvo, Šarlo, Ekatarina

Milan Mladenović rođen je 21. septembra 1958. godine u Zagrebu, u porodici oficira Jugoslovenske narodne armije. Njegovo detinjstvo obeleženo je stalnim selidbama, koje su bile karakteristične za vojne porodice tog vremena. Odrastajući u različitim gradovima Jugoslavije, uključujući Sarajevo i Beograd, Milan je bio izložen različitim kulturnim uticajima, što je značajno uticalo na njegovu buduću muzičku karijeru.

Još kao dete, Milan je pokazivao interesovanje za umetnost i muziku. Još u ranom detinjstvu prvi put je došao u kontakt sa gitarom. Ovaj fatalni susret brzo je prerastao u strast koja će ga pratiti čitavog života. Beograd, gde se porodica na kraju trajno nastanila, postao je Milanovo kreativno igralište. Tamo je kao tinejdžer osnovao svoj prvi bend, Limunovo drvo, u kojem su se već nazirale konture onoga što će kasnije postati njegov prepoznatljiv muzički stil. Limunovo drvo, iako nije doživeo neki spektakularni uspeh, bio je važna odskočna daska za Milana. Bend je bio eksperimentalni projekat u kojem su se članovi igrali različitim muzičkim žanrovima, od rocka do punka, i na taj način stvorili osnovu za ono što će Milan kasnije razviti u svojim ozbiljnijim muzičkim poduhvatima. Njegov sledeći korak bio je pridruživanje bendu Šarlo Akrobata, koji je postao jedan od najuticajnijih bendova novog talasa u Jugoslaviji. Šarlo Akrobata bio je pionir u kombinovanju pank zvuka sa elementima novog talasa, i postao je značajan deo muzičke revolucije koja je zahvatila Jugoslaviju krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. U ovom bendu, Milan je počeo da istražuje složenije muzičke strukture i tekstualne teme koje će kasnije postati zaštitni znak njegovog rada sa Ekatarinom Velikom. Iako Šarlo Akrobata nije dugo trajao, njegov uticaj na jugoslovensku muzičku scenu bio je ogroman, i postavio je temelje za ono što će Milan i njegovi saradnici stvoriti u godinama koje dolaze.

Nije dotakla ništa što bi moglo da boli, njene ruke su bele kao led

Osnivanje Ekatarine Velike bilo je prirodni nastavak Milanove potrage za sopstvenim muzičkim identitetom. Nakon razlaza Šarla Akrobate, Milan je osećao potrebu da stvori nešto novo, nešto što bi bilo potpuno njegov izraz. Tako je 1982. godine, zajedno osnovao bend Katarina II, koji će ubrzo promeniti ime u Ekatarina Velika.

Prvi album, nazvan Katarina II, izdat 1984. godine, bio je mešavina post-panka, novog talasa, i art roka, sa jakim uticajem poezije i introspektivnih tekstova. Pesme kao što su "Aut", "Radostan dan", i "Jesen" odmah su privukle pažnju kritike i publike, postavivši bend na vrh jugoslovenske muzičke scene. Tekstovi su se bavili temama otuđenja, lične introspekcije i socijalne kritike, dok je muzika bila melodična, ali istovremeno i mračna, sa prepoznatljivim zvukom gitare Milana Mladenovića i klavijatura Margite Stefanović.

Iako je album doživeo veliki uspeh, unutar benda su već postojale tenzije, što je rezultiralo promenom imena u Ekatarina Velika. Ovaj potez označio je novi početak za bend, ali i za Milana, koji je konačno našao svoj pravi umetnički izraz. EKV je ubrzo postao sinonim za muzičku i kulturnu revoluciju koja je zahvatila Jugoslaviju u drugoj polovini osamdesetih godina.