„Zamislite da ste pred par hiljada ljudi, recimo, negde u Francuskoj, cela hala peva sa vama i uživa u svakom gestu i noti koju izvodite... To su najlepši trenuci na sceni koje možete imati.“

Zvuči baš kao ostvarenje sna svakog dečaka – malog ili velikog – koji je uz muziku najdražeg benda pržio po vazdušnoj gitari. Pogotovo ako je taj „svaki dečak“ iz Beograda, tu negde s početka dvehiljaditih, i mnogo voli rokenrol.

Ali, dečaci s kojima je te 2015. pevala cela pariska hala malo su drugačiji od onog kako zamišljamo tipične rokere. Uredno očeščljani, na binu izlaze u odelima poput kakvih uvaženih menadžera. Njihovi nastupi su od onih koji vraćaju vreme u rikverc, jer će vas četvorica uglancanih momaka u roku od par taktova teleportovati u doba kada možda još niste ni bili rođeni.

Trenutak kada su Bitlsi postali „beogradski“

Godine 1962., singl „Love Me Do“ legendarnih Bitlsa se prvi put začuo na Radio Beogradu. Četrdesetak godina kasnije, grupa momaka okupila se oko ideje da uživo izvodi muziku jednog od najdražih im bendova. Ali, na beogradskoj i regionalnoj muzičkoj sceni nije još bilo mnogo onih koji su svirali muziku poznatih svetskih sastava. Kategorija „tribute“ bendova te 2005. godine bila je relativno u nastajanju.

Odlučujući trenutak bio je onaj kada su shvatili da je tako nešto zapravo izvodljivo. Prateći BBC-jev dokumentarni film o internacionalnom festivalu „Beatle Week“, prvi put su čuli sastav koji je izgledao i zvučao kao prava liverpulska četvorka. Momci koji su svirali pesme Bitlsa bili su preslikane Bube, sa sve originalnim kostimima, frizurama, pokretima i instrumentima.

I to je bilo dovoljno: odluka o okupljanju The Bestbeat – beogradskog The Beatles tribute benda – bila je doneta. Ono što novooformljeni sastav tada još nije slutio je da će se 9 godina kasnije i sam naći među učesnicima istog festivala.

Kako je izgledalo postati autentični Bitls?

Momci okupljeni u sastav prestoničkih Buba ipak nisu želeli da publici pruže samo nezaboravno muzičko iskustvo. Svirati pesme Bitlsa bilo je jedno, ali biti The Beatles zahtevalo je stopostotnu posvećenost – i kompletni mejkover pride. Uz to, ideja domaćih Bitlsa bila je da, iznad svega, iskažu poštovanje prema bendu uz čiju muziku su odrasli. U smislu kompletnog scensko-muzičkog nastupa, valjalo je da sve bude besprekorno. Beogradska četvorka imala je na umu da, ako ih publika posmatra iz daljine, apsolutno nema sumnje u to da su pred njom original liverpulski Bitlsi.

To je, pre svega, značilo provesti sate i sate uz TV snimke i koncerte. Uvežbavati i „skidati“ pokrete, stil, originalne aranžmane, kretanje po bini, mimiku – sve što je Bitlse činilo prepoznatljivim i neponovljivim. U isto vreme, The Bestbeat (u sadašnjoj postavi Vladimir Banovčanin, Damjan Dašić, Marko Ćalić i Vitomir Milićević) su zaista postali Džon Lenon, Pol Makartni, Džordž Harison i Ringo Star. Damjan Dašić, iako desnoruk, naučio je da svira bas gitaru levom rukom, baš kao što to radi i Makartni.

Trebalo je, doduše, u svemu tome imati mere. Nije valjalo da se težnja ka autentičnosti pretvori u parodiju. S druge strane, vizuelni utisak imao se upotpuniti još jednim detaljem – da bi u potpunosti izgledali kao prave Bube, i kostimi za nastupe su morali biti verni originalu.

Od igle i konca do šarenog scenskog imidža

U krojenju imidža, momcima iz The Bestbeata pomogli su krojači beogradskog Narodnog pozorišta. Ipak, i beogradska četvorka je uradila svoj deo posla. Odela su proučavana do svakog detalja – od materijala, oblika kragni ili širine nogavica – rečju, svih na prvi pogled „nevažnih“ sitnica koje nisu želeli da zanemare.

Njihova posvećenost detaljima bila je istovetna onoj s kojom su i krojači sačinili kostime – bez obzira na to što se radilo o sitnicama koje publika ne bi ni primetila. I svaki set kostima odgovarao je fazama koje su prošli pravi Bitlsi: od prvih svirki u klubu „Cavern“, do „Sgt. Pepper“ albuma i poslednjeg nastupa na krovu Apple – kostimirano šarenilo ispratilo je celokupni repertoar saastava The Bestbeat.

Što se toga tiče, nije bilo teško uhvatiti korak ni sa muzičkim željama publike. „Twist and shout“, „Hey Jude“, „She loves you“, „A hard day’s night“ – ujedno, klasici koji i danas ceo svet dižu na noge – postali su neizostavni deo set-liste. S obzirom na popularnost čitave diskografije Bitlsa, nije bilo dileme oko krojenja koncertnih repertoara.


U nastavku pročitajte kako su beogradski Bitlsi osvojili Evropu...