Najstarija crkva u Beogradu je Ružica na Kalemegdanu, u Donjem gradu. Na ovom mestu nalazi se i najvažnija srednjovekovna pravoslavna crkva – Saborni pravoslavni Hram Uspenja Presvete Bogorodice i Mitropolitski dvor.

Upravo tu je bilo duhovno srednjovekovno središte pravoslavnog Beograda koji je čuvao najznačajnije relikvije. U tom hramu nalazila se čuvena čudotvorna ikona Bogorodice, zaštitnice grada. Ona se pominje i početkom XIV veka, kada je kraljica Simonida došla u prestonicu da poseti kralja Dragutina i njegovu suprugu i da se posebno pokloni čudotvornoj ikoni. U tom trenutku su, pored ove ikone, u crkvi čuvane mošti Svete Petke koje je kneginja Milica uspela da prenese iz bugarskog Trnova u Beograd, a despot Stefan je naredio da budu u tadašnjoj srpskoj crkvi, kojoj je bio i ktitor, jer je pomogao njenu obnovu. Crkva je čuvala i deo moštiju svete carice Teofane i relikvijar sa delovima ruke svetoga cara Konstantina Velikog.

Grafika: Wikipedia - Sulejmanova opsada Beograda 1521. 

Otomanska Ružica

Posvećen Uspenju Presvete Bogorodice, na uzvišenju iznad donjeg kalemegdanskog grada, ovaj hram bio je najbitnije duhovno okupljalište pravoslavnih stanovnika Beograda pre nego što je u njega stigao Sulejman Veličanstveni, otomanski osvajač, 1521. godine. Kao i mnoge druge crkve koje su bile na udaru Osmanlija, i ova je imala tešku sudbinu. Osim što je hram odmah pretvorio u džamiju, Sulejman je naredio da najveći deo srpskog stanovništva bude nasilno preseljen u Carigrad u obodno naselje koje je prozvano Beligrad mahala. Naredna dva veka, ovo je bila džamija, a zajedno sa stanovništvom, u Carigrad su prenete i mošti svetiteljke i čudesna ikona.

Seoba svete Petke

Mošti Svete Petke iz Istanbula su u XVII veku ustupljene vlaškom vojvodi i prenete u Rumuniju, gde i danas počivaju u gradu Jaši. Mnogi hodočasnici iz Srbije odlaze put tog mesta, smatrajući Svetu Petku jednom od najvažnijih svetiteljki. U Kapeli Svete Petke, na čudotvornom izvoru u podgrađu Beogradske tvrđave, i danas postoje čestice njenih moštiju.

Austrijska Ružica

Kada su 1717. godine Beogradom zavladali Austrijanci na čelu sa princom Eugenom Savojskim, preuzeli su i ovu građevinu od Osmanlija. U to doba obrađeni kamen bio je veoma dragocen građevinski materijal, a kako su Austrijanci tada rekonstruisali grad i tvrđavu, rešili su da sruše džamiju, a građu iskoriste za zidine tvrđave.

Tako danas ne postoji ni kamen na kamenu od stare crkve, a jedino su ostali delovi Mitropolitskog dvora koji se nalazio uz nju. Arheolozi su utvrdili mesto na kojem je nekada bio oltar ovog hrama i na njega poboli improvizovani krst.

Foto: Pavle Kaplanec - Na ulazu u savremenu Crkvu Ružicu nalaze se figure srpskog pešaka iz Prvog svetskog rata i kopljanika cara Dušana

Ružica u svetskim ratovima

Crkva je stradala i tokom Prvog svetskog rata, a ponovo je obnovljena i osveštana 11. oktobra 1925. godine. Prilikom ove obnove urađene su i dve statue koje su postavljene na ulazu u crkvu. Jedna predstavlja kopljanika cara Dušana, a druga pešaka iz balkanskih ratova. Podignuta je kapija kod oltara i produžen je i saniran vodovod do isposnice Svete Petke. Najveći radovi obavljeni su 1937. godine, kada je sagrađena današnja Kapela Svete Petke, trem uz kapelu i crkveni dom koji je bio razoren prilikom bombardovanja 1944. godine. Beogradska crkva je postradala u požaru tokom druge polovine XX veka i tada je, verovatno, i ikona izgorela.

Arheološka istraživanja dvora i hrama

Arheolozi su 1977. zasekli padinu Kalemegdana i imali sreću da naiđu na dobro očuvane zidove i portal. Bio je to povod za ozbiljna istraživanja. U steni iznad Mitropolitskog dvora, pronađene su dve omanje veštačke pećine. Arheolozi smatraju da su to verovatno bile monaške kelije u kojima su bili isposnici, odnosno srednjovekovni beogradski monasi. Tako je, od same crkve, pronađen deo nadvratnika i deo kamene posude za bogojavljensku vodicu. Posebno uzbudljiv nalaz je bilo parče bronze, koje je bilo deo crkvenog zvona. Utvrđeno je da su Turci, na licu mesta, kraj same crkve, razbili crkvena zvona i pretopili bronzu, ali je jedno malo parče ostalo, sa delom ćiriličnog natpisa od tri slova. Na sreću, ostali su značajni ostaci Mitropolitskog dvora, ogromna građevina od koje je ostao podrum, deo prizemlja, i čak jedan mali deo zida.

Foto: Beogradske opštinske novine - Stara Kapela svete Petke 

Svetiteljka čuva čudotvorni izvor isceliteljske vode

Jedini prirodni izvor vode na Kalemegdanu nalazi se tačno ispod hrama posvećenog Svetoj Petki. Još u srednjem veku smatran je svetim i lekovitim. Priča o čudotvornom izvoru u utvrđenju prenosila se sa kolena na koleno. Voda sa izvora bila je sprovedena cevima do Mitropolitskog dvora. U dvorskoj sali nalazila se fontana kroz koju je prolazila voda. Proticala je u kamenu posudu i ulazila u zidanu cisternu koja se nalazila između Mitropolitskog dvora i istočnog zida Crkve, kod oltara. Baš na tom mestu bile su i mošti Svete Petke.

Izvor čudotvorne vode doneo je mnogima isceljenje. Vekovima unazad putopisci koji su prolazili kroz naš grad beležili su poseban odnos ovdašnjih žitelja prema tom izvoru. Često obesne Osmanlije nisu davale Srbima da mu prilaze zbog blizine samog vojnog utvrđenja, a kada su Austrijanci zaposeli grad, ukinuli su tu zabranu, ali su ubrzo ostali zatečeni silnom navalom ondašnjeg naroda kao i poštovanjem koje je imalo prema beogradskoj svetoj vodi.

Ovaj izvor vode ispod Kapele Svete Petke samo jednom je tokom istorije usahnuo. Na samom početku Prvog svetskog rata izvor je naprasno presušio, što je umnogome protumačeno kao veoma loš znak. Tako je i bilo. Usledile su ratne godine i stradanje stanovništva. Na dan Svetog apostola Onisima, 28. februara 1918. godine, voda je ponovo potekla, a tada se i narodu vratila nada da će okupatori napustiti Beograd. 

Grafika: Arhiepiskopija beogradsko-karlovačka -Ikona Bogorodice Beogradske

Povratak ikone Bogorodice zaštitnice Beograda

Povodom obeležavanja jednog i po veka Crkve Ružice pomenuta je zajednička ideja da Hram Uspenja Presvete Bogorodice bude obnovljen, što je pozdravio i Njegova svetost patrijarh srpski Irinej. Prilikom osvećenja obnovljenog hrama, patrijarh je izrazio želju da se hram obnovi, a to želju su izrazili i bratstvo Crkve Ružice, kao i brojni vernici. Otac Vladimir Vukašinović s ponosom je tom prilikom rekao da je početak obnove već počeo time što je ponovo postavljena ikona. Nova ikona je naslikana na osnovu fotografije i bratstvo crkve se ne odnosi prema sadašnjoj ikoni kao prema kopiji, već smatra da ona objedinjuje i simboliše sve one koje su otete tokom burne istorije.

U ikonu Bogorodice su naši preci tokom vekova utkali svu svoju veru i nadanja. Generacije ljudi molile su se pred Bogorodicom. Jedni su stajali pred njom u nadi da će se vratiti kući, drugi da će opstati u dalekom svetu, treći moleći se za dobrobit i zdravlje članova svoje porodice. Niko pred ikonu ne stane zatvorenog srca, nego sa dobrom namerom, puštajući ono najbolje i najčistije iz svoje duše. Zato je ikona Bogorodice bila i ostala simbol nade i ljubavi koji su naši preci ostavili ovom našem namučenom, ali i radosnom Beogradu.