Bobi Fišer je bio transcendentni velemajstor, koji je još za života prerastao u šahovsku legendu i utoliko kontraverznu ličnost koja je plasirala čarobnu igru sa 64 polja u žižu javnosti u toj meri da se vreme deli pre i posle njega, učinivši sve to sa Beogradom i Srbijom u srcu.

Čudo od deteta u Beogradu

Robert Džejms Fišer, od milja zvani Bobi, rodio se 9. marta 1943. godine u Čikagu. Starija sestra Džoun ga je sa 6 godina uvela u svet šaha, pokazavši mu poteze na osnovu uputstva dobijenog uz komplet kupljen u poslastičarnici. Kako je nju prolazilo interesovanje za igru, tako je i mladi Bobi ostajao bez rivala, pa je pronašao najtežeg mogućeg protivnik - samog sebe. 

Promena sredine, selidba u Bruklin, i najpre mentorstvo stručnjaka Karmajna Najgroa, a potom i majstora Džona Džeka V. Kolinsa kumovali su tome da sa 13-godišnji Robert postane omladinski prvak SAD, i to najmlađi svih vremena. Dogodine ide korak dalje i osvaja šampionat SAD, razume se, opet kao najmlađi u istoriji. U narednim godinama nastavlja da suvereno dominira na tom turniru u toj meri da je delovalo da ostali takmičari mozgaju i vuku poteze brzinom kornjače, dok golobradi Bobi to čini punim jedrima.

O njemu je već uveliko brujao ceo svet, čak su Sovjeti i Moskva ugostili ovog brilijantnog pubertetliju. Na to se nadovezao poziv Šahovskog saveza Jugoslavije, pa je koščati dečkić od 15 leta produžio put Beograda u svom pohodu na Portorož i Međuzonski turnir, tj. kvalifikacije za Prvenstvo sveta. Večernje novosti su tog 9. jula 1958. godine naširoko izveštavale o čitavom događaju, objavivši na poslednjoj strani fotografiju sa aerodroma: Fišer danas u Beogradu, začinivši to sa glomaznim naslovom: Iz Moskve u “Moskvu”.

Gorepomenuti list je u svojim prostorijama u zgradi Borbe priredio Bobiju dva pripremna meča, sa Dragoljubom Janoševićem i Milanom Matulovićem, velemajstorima u nastajanju. Veliko interesovanje i odziv je primoralo da se ulaz naplaćuje: 10 dinara za novine i 50 dinara za kartu. Komentarske palice latila se tamošnja novinarka i dugi niz najistaknutija domaća šahiskinja, dražesna Milunka Lazarević. Fišer je remizirao sa Janoševićem (1:1) i trijumfovao nad Matulovića (2.5:1.5).

Ostatak posete proveo je raspamećeno razgledajući prestonicu u pratnji sestre Džoun. Između ostalog, obišli su Košutnjak i Pionirski grad, koji je, okružen ushićenom dečurlijom, uporedio sa Diznilendom, uz konstataciju da se tamo sve plaća.

I bi ljubav. Tako se rodila ljubav između Bobija Fišera i Beograda, čiji je rado bio viđen gost. Nedugo zatim u Portorožu je učinio ono što je naumio, overio je kartu za Turnir kandidata, trasirajući sebe ka titulama najmlađeg velemajstora ikada i kasnije prvaka sveta.

Foto: Wikimedia Commons - Stevan Kragujević (po odobrenju Tanje Kragujević)

Zvezda padalica

Pre nego što je zvanično postao broj 1 na svetu, Fišer se ponovo zatekao u Beogradu kao akter šahovske egzibicije. Period od 29. marta do 5. aprila 1970. godine Dom Sindikata je bio mesto obračuna najjače šahovske nacije SSSR i najboljih šahista ostatka sveta. Na deset tabli četvorokružno ekipu ostalih su činili i naši predstavnici: Borislav Ivković, Milan Matulović i Svetozar Gligorić, koji je uveliko važio za bliskog prijatelja američkog genija. Ovaj svetski događaj gledaocima kao stručni komentator približio niko drugi do Miki Jevremović, legenda zabavne muzike i šahovski majstorski kandidat u tom trenu. Za okrepljenje tokom predaha između partija bio je zadužen PKB i njihovo nadasve čuveno mleko u trouglu. U konačnici, Bobi je imao najbolji skor od svih. Bio je neporažen (dve pobede i dva remija), ali, nažalost, to nije bio dovoljno da se smoždi sovjetska velesila. Učesnici i sudija bili su počašćeni sa 400 dolara.

Prelomna godina u karijeri Bobija Fišera bila je 1972. Jurišao je na svetsku titulu, a da bi uspeo u toj nameri morao je da svrgne sa trona aktuelnog šampiona, Borisa Spaskog, kome je već preoteo priznanje najmlađeg velemajstora. Na tom putu pometlao je i matirao konkurenciju kao od šale u mečevima kandidata, te je stekao pravo da izazove prvaka iz zemlje srpa i čekića.

Fišerov prvi izbor za odigravanje ovog istorijskog duela bio je tamo gde se osećao lagodno, kao kod kuće - Beograd. Za to vreme, Spaski je uporno insistirao na Rejkjaviku. Bilo kako bilo, Amerikanac nije imao zaleđinu i potporu od domovine, čiji izaslanik, državni sekretar Henri Kisindžer, mu je dao do znanja da od toga nema ništa rečima da američki sportista ne može da igra tako važan meč u nekoj komunističkoj zemlji. Izrevoltiran time, ogorčen nepoštovanjem građanske slobode i malim nagradim fondom, Bobi isprva odbija da nastupi. Uvećanjem nagrade na rekordnu sumu, duel za titulu dobija zeleno svetlo.

Jedan naspram drugog, oči u oči, susretali su Bobi Fišer i Boris Spaski od jula do septembra 1972. godine u Rejkjaviku, odmeravavši snage za crno-belom pločom. Pre i tokom meča, Bobi je posebnu pažnju pridavao fizičkoj kondiciji, igrajući tenis i plivajući, što je u to vreme bio nesvakidašnji pristup za vrhunske šahiste. Posle 21 partije, Fišer je izašao kao pobednik, trijumfovavši sa 12.5:8.5.

Meč je bio nalik Hladnom ratu u malom, za šahovskom tablom, pa je zbog toga naslovljen meč stoleća. Sledovao mu je neviđeni svetski publicitet, prekrivajući sve moguće i nemoguće naslovnice. Sve te okolnosti su umnogome doprinele popularizaciji šaha. Bobi Fišer je postao prvi rođeni Amerikanac sa svetskom titulom, prekinuvši tako 24-godišnju domaniciju Sovjeta na toj sceni, i… I onda je neobjašnjivo ispario sa lica Zemlje, zaronio je u anonimnost. Presekao je sve veze sa šahom i šahistima. Odbio je da brani naslov 1975. godine protiv prvog izazivača, Antolija Karpova, pošto mu nisu ispunjeni ultimatumi, što ga je u krajnjoj liniji koštalo i titule i ranga.

U nadolazećim godinama promolio je glavu samo dvaput. Jednom je bio gost filipinskog predsednika Markosa, a uoči Olimpijade u Buenos Ajresu 1978. godine skoknuo je do svog utočišta, do svog Beograda i u goste Gligoriću. Izbegavao je susrete sa narodom tom prilikom, a od novinara je bežao kao od kuge. Prestonicu je napustio uz obećanje da će odigrati partiju sa svojim dobrim prijateljem Gligorićem.