Milorad Rajčević prešao je 120.000 kilometara putujući Evropom, Amerikom, Azijom i Afrikom. Bicikl, motocikl, peške, jašući na slonu, u rikši, brodu, vozom ili automobilom, nije birao kako i s čim. Na putu se susretao sa žutom groznicom i malarijom. Snalazio se za boravak, spavao gde je stizao, od drumova, preko džungli, do luksuznih hotelskih soba, velelepnih dvorova. 

Bio je na visovima Kilimandžara i Tibeta, plovio Tihim okeanom, šetao obalama sunčane Kalifornije, kupao se u svetim rekama Gangu i Jordanu, penjao se na Keopsovu piramidu, išao u lov na tigrove. O njegovom putešestvju izveštavaju i pišu sve svetske novine, prava je medijska senzacija tog vremena. 

Sakupio je više od 30.000 autograma i upoznao, pored ostalih: Pupina, Teslu, Gandija, Hitlera, Alkala Zamoru, Musolinija, papu, kralja Rumunije Karola, danskog Kralja Kristijana, Kralja Gustava… gotovo sve najznačajnije ličnosti toga vremena. Posetio je i Huvera, prvog direktora FBI, predsednika Beneša. Drugovao je i sa najbogatijim čovekom na svetu toga vremena Nizamom od Hajderabada VII, koji je imao 300 žena, a savremenici tvrde da je i njih upoznao.

Prvi je Srbin kome je američki predsednik Ruzvelt izjavio saučešće kad je 1934. godine ubijen kralj Aleksandar Karađorđević u Marsejskom atentatu. Rajčević je u tom trenutku bio u njegovom kabinetu.

Foto: Digitalna NB RS / "Iz žarke Afrike"

Blanko ček za knjigu potpisa

Prikupljenih više od 30 000 potpisa u njegovoj putničkoj knjizi je najveća i najvrednija zbirka autograma. Tu su se između korica knjiga našli potpisi kraljeva, prinčeva, maharadža, predsednika, državnih funkcionera, ljudi iz svih oblasti života, uticajnih ličnosti. Nudili su mu blanko ček za njegovu "zlatnu knjigu sa potpisima". 

Ono što je doživeo i video na putovanjima pretočio je u putopise: "Na dalekom istoku", "Autografi znamenitih ličnosti XX veka" i dve knjige "Iz žarke Afrike". Zapisi sa "crnog kontinenta" štampani su i objavljeni u Francuskoj, Engleskoj i Španiji na jezicima tih država i prodani su u 40 000 primeraka.

Rajčević je bio nosilac Spomenice kralja Nikole, dok ga je jerusalimski patrijarh Damjanos odlikovao Krstom Svetog groba.

Foto: Digitalna NB RS / "Autografi znamenitih ličnosti XX veka"

Nestao bez traga

Popularnost Rajčevića ne jenjava ni u burnim vremenima pred Drugi svetski rat. Beogradsko "Vreme" prenosi njegove zapise sa putovanja na koje se uputio sredinom avgusta 1939. godine. Plan je bio da se preko Italije zaputi ka Francuskoj, ali je zbog političke situacije odlučio da krene put Grčke. Par dana po odlasku iz Niša, Rajčević se iz Soluna javio svojim rođacima. A onda je nastupila tišina. 

Pravi šok je usledio kada je sredinom septembra u "Vremenu" izašla slika Rajčevića u kaluđerskoj rizi. Počele su da kruže razne priče, ali odgovora nije bilo. U pismima koje je slao rodbini nije nagoveštavao da bi mogao da se zamonaši, već samo o tome kako planira da na Svetoj Gori provede nekoliko dana odmarajući se i skupljajući materijal za novu knjigu. U jednoj od pošiljki našle su se i   dve slike - jedna Rajčevića sa igumanom manastira Hilandar i druga ona objavljena u "Vremenu".

Foto: Digitalna NB RS / "Vreme", 1939, screenshot

Na slici se potpisao kao Edvokije Rajčević. Ostavio je i adresu: Edvokije Rajčević, Hilandar, Mont Atos, Saloniki, Grčka!

Posle toga gubi mu se svaki trag... 

Trobojka na levoj mišici

Da iz istorijske tame, na svetlost dana izađe "lik i delo" Milorada Rajčevića, čoveka van svog vremena, nemiranog duha i strastvenog putnika, potrudio se istoričar Goran Ilić organizujući izložbu "Milorad Rajčević – prvi Srbin koji je proputovao ceo svet". Ilić za svetskog putnika kaže da je "bio najbolji ambasador Kraljevine Srbije u svetu, jer je putujući držao predavanja o Srbiji".

Sam Rajčević u knjizi "Autografi znamenitih ličnosti XX veka" piše: "Za sve vreme putovanja nosio sam našu nacionalnu trobojku na levoj mišici i zato sam od srca tvrdio, pod oreolom te časti da idem visoko uzdignutom glavom i da, kvalifikovan kao dopisnik jednog lista, predstavljam džentlmena. Samo na taj način meni je bilo moguće otvoriti vrata otmenih krugova, da se susretnem i dođem u dodir s ličnostima čija imena istorija obeleži na slavan način. Malo po malo dizao sam i svoj nivo učeći strane jezike, istoriju, geografiju, život naroda i zemalja koje sam proputovao i to sve o svom ruhu i kruhu. Tako sam sve više dobijao pregledniji horizont onoga što sam na putovanjima posmatrao."