U Beogradu postoji nekoliko ulica i čak jedan ceo deo grada, koji nose vilinska imena. Da li one i danas noću kada je pun mesec, izlaze i krišom oko Dunava i Save češljaju svoje dugačke kose? Da li ih možemo naći u naselju Viline vode? Možda vila Ravijojla živi u svojoj ulici na Dedinju? Ili su se naselile u ulicu Belih vila i uzele neko potpuno neinkriminišuće prezime Vilić.

Ko su, zapravo, vile? 

Oni koji ne veruju u bajke smatraju da su vile mitska bića, delovi legendi i folklora različitih naroda. U nekima su one čak i zle i predstavljaju demonska stvorenja, odnosno pale anđele.

Za paganske narode vile su bile duhovi mrtvih koji su uzimali ljudsko obličje, a u nekim verovanjima one su bića koja su živela pre ljudi.

Čak su i elementi (voda, vazduh, zemlja i vatra) imali svoje ženska obličja u obliku vila.

U srednjevekovnoj Francuskoj vila je bila žena vična magiji. Ona koja je znala tajne moći reči, biljaka i kamenja.

U mitologiji južnoslovenskih naroda one su bile natprirodna bića koja su često pomagala ljudima. Prema predanju, vile su veoma lepe, večno mlade devojke zlatne kose i divnih krila, odevene u lepršave prozračne haljine. Izvor njihovih moći nalazi se u kosi. Žive udaljene od ljudi, u planinama, pokraj voda, u oblacima.

Ako bi vili neko oduzeo krila ona bi se pretvorila u običnu devojku i živela dalje svoj smrtni vek.

Zanimljivo je verovanje kako vile nastaju. Legende kažu da se one rađaju iz rose cveća, u trenutku kada istovremeno pada kiša i sija sunce, a na nebu se nalazi duga.

Vile imaju razne moći, a jedna od njih je da mogu da se preobrate u razne životinje. Ponekad se mogu videti u šumi, kako jašu na konju ili jelenu.

Naše vile vole da igraju kolo, a, bogami, vole i junake. Često im priskaču u pomoć ako su u problemu, a naročito ako su ranjeni. Vile su veoma vešti travari i lekovitim travkama brzo zacele svaku ranu, pa i onu smrtnu. Jedino ne mogu da zavidaju ljubavne rane. Premda ih vrlo rado prave. 

Foto: Wikipedia /August Malmström

Viline vode

U Beogradu, uz sam Dunav, nalazi se naselje Viline vode. Područjem između sadašnjeg Bulevara despota Stefana i Dunava nekada su žuborili potoci koji su se spuštali sa Zvezdare. Ukoliko bi vodostaj Dunava bio visok javilo bi se mnoštvo izvora, a meštani su verovali da se upravo oko njih skupljaju vile rusalke. Njihov naziv potiče od reči "ruslo" što znači potok. Svaka od ovih vila krije vrlo tužnu priču. Naime, smatra se da su one otelotvorenje devojaka koje su se utopile ili koje su umrle nasilnom smrću. Imaju prelepe dugačke riđe kose koje vole da češljaju i ukrašavaju vencima od cveća. U nedelju posle praznika Duhovi, ove večno mlade lepotice izlaze iz vode i šetaju po obližnjim poljima. Kažu stari da se tada nikako ne treba kupati u reci ili jezeru jer rusalke nisu baš prijateljski nastrojene prema ljudima, pa ih mogu povući za sobom pod vodu.

Inače, Viline vode su nekada bile pune bara i jezeraca, a na padinama koje su se pružale ka današnjoj Karaburmi i Bogosloviji nalazile su se bašte i vinogradi. Priča se da su ljudi koji su ovde radili ili boravili viđali ove vodene lepotice i čuli zvuk trube kojim ih vilinska kraljica doziva da se okupe. Poneko se hvalio da je baš na Vilinim vodama iz prikrajka posmatrao ova prelepa bića kako se naga kupaju na mesečini.

 Foto: Nikolina Radovanović

Vila sa Dedinja

U mirnom delu Dedinja nalazi se ulica vile Ravijojle. Ovaj tihi deo grada nosi naziv ne baš tako tihe i blage lepotice iz narodnih pesama i predanja.

Vila Ravijojla dobila je naziv po raskošnim krilima koja je imala. Živela je na planini Miroš, u hrastovim i bukovim šumama. Uživala je leteći iznad zlatnožutih jesenjih krošnji, berući, kao vrsni poznavalac bilja kojim se sve boljke mogu izlečiti, lekovite trave po proplancima.

Bila je i posestrima Marka Kraljvića, međutim, mnogi sumnjaju u njihov pobratimski odnos i tvrde da su bili i nešto više od toga.

Upoznali su se u pesmi "Kraljević Mrako i vila" koju je ispevala Slepa Živana. Naime, vila je bila zabranila da se peva u njenoj gori, jer, naravno, nije želela da iko to radi bolje od nje. Međutim, Kraljević Marko je nagovorio Miloša Obilića, čoveka zavidnih vokalnih sposobnosti, da mu poje. Vila je to čula i smrtno ranila Miloša, pa pobegla u goru. Marko je seo na Šarca i jedva sustigao vilu. Posle malo ubeđivanja, Ravijojla je odlučila da oživi Miloša i ranu mu je namazala životvornim travama. Otad su Marko i vila u prisnim odnosima.

Još se šuška da se pravila da ne vidi kako je posmatra dok se kupa na mesečini.

Da li su se i oni iz deseterca preselili u "dedinjerac", pa uživaju u svojoj ljubavi u modernom dobu, ostaje nam da nagađamo.

Foto: Milena Arsenić

Bele vile

Ulica Bele vile nalazi se na opštini Čukarica, tačnije u Sremčici.

Bela vila je obred koji izvodi pravoslavno stanovništvo u naselju Velika Hoča na Kosovu. Praktikuje se treći dan posle Uskrsa. Zbog izrazite važnosti za istoriju, ovaj obred je uvršten u Nacionalni registar kulturnog nasleđa Srbije.

Sve počinje litijom koja ide od crkve Sv. Stefana do crkve Sv. Jovana Krstitelja. Zatim sledi "igra paunova" tokom koje žene, obučene u narodnu nošnju, igraju kolo koje se završava levkom. Kroz njega ove učesnice obreda ulaze u crkvu i prilažu skromne darove.

Potom započinje sam obred Bela vila koji se sastoji iz 2 dela.

U prvom grupa od desetak mladića glumi lovce koji mladim olistalim granama pokušavaju da ulove drugu grupu mladića koji glume konje. Cilj je da ih tako dovedu do "pijace" gde će ih "prodati kupcima".

U drugom delu obreda mladići stoje ukrug. Oni jači na ramena podižu slabije i na taj način simbolično grade grad. Veoma je važno da niko ne padne i da Bela vila izgradi "grad". Ako uspeju, smatra se da će godina biti plodna, a stanovništvo biti zdravo i imati lagodan život. Na kraju mladići i devojke u jedan glas pevaju pesmu Bela vila grad gradila.

Možda se i u Sremčici ponekad može čuti ova pesma, simbolično upućena Belom gradu i vili.