Kad biste prošetali nekim od beogradskih ulica, možda u jednom trenutku shvatite da ste, recimo, „proputovali“ kroz sva četiri godišnja doba. Od proleća do zime – odnosno, od 27. marta do 14. decembra – krug oko prestonice čini se kao šetnja celim godišnjim ciklusom.

Doduše, neki meseci nedostaju, a pojedine brojke i datumi imenovali su više od jedne beogradske ulice. Do dana današnjeg, pojedine od njih više ne postoje: brojne smene političkih ideologija donele su i smenjivanje njihovih imena, mada ih Beograđani i dalje pamte po starim nazivima.

Tako ni ova šetnja od prolećnih do zimskih meseci zapravo nema veze sa godišnjim dobima. Nazive su, umesto meteoroloških, krojile političke prilike. Sem toga, dobar deo datuma na plavim tablama „zaostatak“ je iz godina Drugog svetskog rata. Na vlasti se u to vreme uspostavila komunistička ideologija, uspostavivši pride i nove nazive ulica.

29. novembar – kraj monarhije i rođenje federacije

Dok se Jugoslavijom orilo „druže Tito, mi ti se kunemo“ Beograd je dobio ulicu 29. novembra. Ovaj datum proslavio je rođenje FNRJ 1945. godine i istorijski trenutak ukidanja monarhije.

Međutim, iza rođendanskog datuma stoji još jedna istorijska epizoda: četiri godine ranije, na isti dan je „pala“ i Užička republika. To beše prva oslobođena teritorija u Drugom svetskom ratu, ali nedovoljno jaka da opstane pred naletom žestokih neprijateljskih napada.

Ipak, veći deo tadašnjih komunističkih vojskovođa utekao je prekom sudu fašista. Dve godine kasnije – i ponovo na isti dan – čuveno Drugo zasedanje AVNOJ-a donosi i zvanično formiranje ovog zakonodavnog tela. Smena vlasti je najviše nevolje donela kralju Petru II Karađorđeviću, kome je zabranjen povratak u zemlju do završetka rata.

U međuvremenu, ovaj naziv dobile su i ulice u nekoliko prestoničkih opština. Najveća je ostala na Paliluli i pronašla mesto među najpoznatijim beogradskim toponimima, a od 2004. godine ponela je naziv Bulevar despota Stefana.

14. decembar – dan kada su studenti i radnici ustali u odbranu svojih prava

Dok je u Evropi te 1939. godine već opasno mirisalo na rat, prestoničkim ulicama razlila se reka studenata i radnika. Ustali su protiv fašizma i u odbranu svojih prava, sve dok pobuna nije prerasla u masovni protest održan 14. decembra iste godine.

Kako bi suspregla bujicu nezadovoljnika, policija je intervenisala silom. Preveliku cenu je tog dana platilo 10 demonstranata – od čega i 8 studenata. Dosta godina kasnije, po ovom datumu nazvana je jedna ulica na Vračaru, da bi i ona u međuvremenu promenila ime i postala Ulica Cara Nikolaja II.

27. mart – glasno „ne“ potpisivanju Trojnog pakta

S proleća 1941. godine ponovo je, umesto proleća, širom Evrope mirisalo na rat. I ponovo se na noge digao nezadovoljan narod, ogorčen potezom koji je zemlju stavio na stranu fašističke ideologije.

Dva dana ranije, knez Pavle Karađorđević u Beču potpisuje protokol o pristupanju Trojnom paktu. Ponovo se beogradskim ulicama razlio narodni revolt, zapraćen istorijskim usklicima „Bolje rat nego pakt!“ i „Bolje grob nego rob!“.

Vojni puč izbio je na dan 27. marta: knez Pavle je svrgnut, dotadašnja vlada zbačena, a kruna je pripala maloletnom kralju Petru II. Po istom datumu potom su nazvane tri beogradske ulice: jedna u opštini Palilula, druga u Borči i treća u Malom Mokrom Lugu.

4. april – još jedan odjek studenata protiv fašizma

Godina je 1936. – na ulicama su ponovo studenti, dižući ovoga puta glas protiv fašizma. I ovaj protest naposletku je odneo žrtvu, studenta prava Žarka Marinovića. U znak sećanja na proteste imenovana je jedna ulica u beogradskom naselju Resnik, dok se 4. april u celoj zemlji obeležava kao Dan studenata.

6. april – nemilosrdna osveta Adolfa Hitlera

Otkako je narod tog 27. marta glasno rekao svoje, tako je i Kraljevina naposletku odustala od Trojnog pakta. Cena je – ponovo – bila previsoka. Adolf Hitler tim povodom izvojeva dogovor da se izvrši vojni napad na Jugoslaviju.

Vođa nemačke Nacističke partije hteo je izbeći i eventualni ponovljeni scenario iz Velikog rata. Da bi preduhitrio jugoslovensku vojsku u povlačenju ka jugu, bombama su tada zasute i Beograd i Grčka.

Bombardovanje Beograda 6. aprila 1941. godine beše i prvi gromoglasni napad na Kraljevinu. Direktiva 25 je odnela 12.000 života, ostavljajući prestonicu u ruševinama. Na ovaj tragični datum danas, pak, seća naziv jedne ulice na Zvezdari.

Staćemo na trenutak kod najstrašnijeg beogradskog datuma i nastaviti sledeći put...