Poslednjih devet decenija, Ruski centar za nauku i kulturu (RCNK) svrstao se među najlepša zdanja nastala između dva rata. Od vremena kad je sagrađen postao je neotuđivim delom starog jezgra Beograda, te do danas svedoči ruskom doprinosu prestoničkoj arhitekturi. Otkako je ruska zajednica ovde prispela bežeći od sukoba u domovini, novi život je nastavila u zdanju u ulici Kraljice Natalije.

Za projekat je tih ’30-tih godina bio zadužen arhitekta Vasilij Fjodorovič Baumgarten. Kao vojni inženjer i general-major Vojske Kraljevine Jugoslavije, Baumgarten je i sam bio među iseljenicima koji će poneti zasluge za izgled koji je prestonica dobila u međuratnom periodu. Mada su finansijsku podršku izgradnji uputile i jugoslovenske vlasti, dobar deo novčanih sredstava dala je upravo emigrantska zajednica u Beogradu.

Novoizgrađeni kulturni centar – punog naziva Ruski dom Imperatora Nikolaja II – ubrzo će se svrstati i među najznačajnije arhitektonske projekte „jugoslovenskih“ Rusa. U njegovoj izgradnji su, pak, i ruska i srpska strana udružile snage, a za doseljenike je poneo i neizrecivu simboliku – kao čuvar ruskog jezika, kulture i duhovnosti. Za one koji su novi život započeli daleko od domovine, ustanova poput ove pružila je novi smisao u godinama kada je izgnanstvo prekrajalo sudbine na hiljade Rusa. Otkako je svečano otvorio vrata, Ruski dom ubrzo postaje i jezgro društvenog života ruskih emigranata.

Vreme procvata ruske kulture u Beogradu

Dobivši svoje mesto pod beogradskim Suncem, članovi ovdašnje ruske zajednice negovali su i promovisali svoj jezik, nauku, kulturu i duhovne vrednosti. Tri godine po otvaranju, pod istim krovom je juna 1936. počeo sa radom i Muzej cara Nikolaja II. Prostorije je potom dobio i Naučni institut, a u okviru Ruskog doma radila je školska crkva Presvete Bogorodice.

Kako je i sama prestonica u to vreme brojala najviše ruskih doseljenika, tako je u kulturnom centru oživljavalo sve više aktivnosti: od teatra, izdavačkog centra i velike biblioteke, do osnovne škole, gimnazije, sportske sale i Muzeja ruske konjice. Istovremeno, u Ruskom domu sastajali su se i članovi Društva ruskih književnika, umetnika i muzičara.

Izbijanjem Drugog svetskog rata, grubo će biti zaustavljen gotovo celokupan život prestonice. Uprkos tome, okupacija zemlje ni u jednom trenutku nije zatvorila odaje Ruskog doma. Tokom četiri godine razaranja zdanje je ostalo neoštećeno, a u njemu je utočište pronašla i nova reka emigranata. Za one koji su iznova morali napustiti svoja ognjišta, ruski kulturni centar pružio je preko potrebnu sigurnost.

Otuda su njegovu istoriju tih godina ponovo ispisivale sudbine doseljenika. Novo poglavlje nastupiće tek nakon 1944. godine, kada su jedinice JNA i vojska Crvene Armije oslobodile glavni grad. Godinu dana kasnije, i Beograd postaje prestonica novoustrojene SFRJ, dok će novi sled događaja ubrzo promeniti i ime Ruskog doma.

Devet decenija gostoprimstva iza širom otvorenih vrata

Odlukom Josipa Broza, zdanje u kome se nalazio pripalo je 1946. godine Sovjetskom Savezu. Ponevši novi naziv Dom sovjetske kulture, nastavilo je i sa nekadašnjom misijom popularizacije sovjetske kulture i nauke. Prostorije Doma radile su do ’90-tih godina prošlog veka, kada ga privremeno zatvaraju novonastale političko-društvene okolnosti na krajnjem severu Evrope.

Usled raspada tadašnjeg Sovjetskog Saveza, ponovno pokretanje aktivnosti u okviru Doma ostalo je pod znakom pitanja. U to vreme je postojao plan i da se kulturni centar zatvori, a zdanje bi bilo ustupljeno ambasadi jedne od republika Zajednice Nezavisnih Država. Iako se do kraja ni to nije dogodilo, njegov opstanak je ostao neizvestan sve do 1994. godine.

Tada je zvanično dobio i treće ime – Ruski centar za nauku i kulturu. Beograđani će ga, ipak, pamtiti po onom najstarijem, ali i po tome što su i nakon devet decenija njegova vrata otvorena za sve. Do dana današnjeg, kulturni centar je ostao poput ruskog mikrokosmosa usred Beograda, i dalje dočekujući posetioce mnoštvom kulturnih sadržaja.

Pored izložbi, koncerata i pozorišnih predstava, zdanje u srcu Starog grada može se pohvaliti i jednom od najvećih ruskih biblioteka u Evropi. Pored filmskih projekcija, u kulturni centar useljavale su se i brojne konferencije, dok se pod njegovim krovom sastaju i umetnici i organizatori festivala. Škole ruskog jezika nikada nisu gubile na popularnosti, kao ni umetničke radionice za najmlađe Beograđane.

Svemu tome veliki doprinos su tokom svih ovih decenija pružali i Rusi iz dijaspore. Budući da je temelje imao u očuvanju ruske tradicije i kulture u novoj domovini emigranata, u Ruskom domu ne izostaju ni tematska dešavanja poput proslave Dana Nezavisnosti Rusije i Dana slovenske pismenosti i kulture. Do danas je ovo postala i najstarija ustanova ove vrste od stotinak koliko ih je širom sveta, a uz bogat i raznoliki sadržaj, izrasla je u svojevrsni svetionik ruske kulture u Beogradu.