Kada šetamo centrom Beograda, istovremeno hodamo po višemilenijumskoj istoriji. Na kraju Knez Mihailove ulice, ali i na Trgu republike, pre 2000 godina, živeli su Rimljani.

Rimsko vojno utvrđenje

U prvom veku nove ere, na vrhu grebena iznad ušća Save u Dunav, rimska Četvrta legija Flavija je ovde sagadila vojno utvrđenje – Kastrum. Zaštitni znak ove rimske jedinice, bio je lav, koji je postao i simbol Singidunuma. To je bio vojni logor sa izuzetnim strateškim položajem pošto je tuda polazio glavni put od Sirmijuma (današnje Sremske Mitrovice) ka drugim delovima carstva. Tu je bio prelaz između ondašnjih provincija Donje Panonije i Gornje Mezije.

Rimsko vojno utvrđenje imalo je kapiju gde se sada završava Knez Mihailova ulica, a deo temelja te kapije i danas se nalazi u Rimskoj dvorani Biblioteke grada. Prostiralo se na 24 hektara na centralnom delu današnjeg parka i Beogradske tvrđave.

Foto: Dragoljub1938 - Rimski kastrum

Naselje Singidunum

Singidunum, gradsko naselje toga doba, nalazilo se na prostoru od današnje Ulice kralja Petra do Narodnog muzeja, sa jedne strane, odnosno od Gospodar Jovanove do Kosančićevog venca i Brankovog mosta, sa druge. Arheolozi ne mogu da tvrde gde se tačno nalazio forum – centralni gradski trg. Postoji mišljenje da je bio na mestu zgrade Narodne banke, jer je, prilikom njene gradnje tu pronađeno nekoliko žrtvenika posvećenih Jupiteru, Junoni i Minervi, pa su pretpostavili da je na ovom mestu bio hram, a samim tim i forum.

Stanovništvo Singidunuma su činili veterani, odnosno isluženi vojnici koji su otišli u penziju, njihove porodice, trgovci i zanatlije. Postoje različite procene kada je reč o broju stanovnika, ali ako se izuzme posada Kastruma, Singidunum je imao najverovatnije između dve i četiri hiljade stanovnika.

Foto: Dragoljub1938 - Rimske terme nalazile su se na platou ispred današnjeg Filozofskog fakulteta, a neki ostaci su i danas vidljivi

Beograd – antički grad

U današnjem Beogradu orijentacija brojnih važnih gradskih ulica je u skladu sa nekadašnjim rimskim putanjama. Način na koji su postavljene mnoge današnje kuće u centralnim delovima grada, isti je kao što je to bilo pre dva milenijuma. Mnoge kuće u Singidunumu bile su orijentisane u pravcu severoistok-jugozapad, a za to postoje dva razloga. Jedan je što beogradski greben diktira takvu orijentaciju, a drugi je da su na taj način Rimljani izbegavali udare vetra, jer je košava i tada umela nemilosrdno da briše kroz grad.

Kuće u Singidunumu

Kuće u Singidunumu izgledale su kao kuće u ostalim rimskim provincijama. Kamen za izgradnju vadio se u kamenolomu na Tašmajdanu ili Topčideru. Centralni deo kuće bio je atrijum, sa bazenom u kome se sakupljala kišnica koja je propuštana kroz četvrtasti otvor na krovu. Bogatije kuće imale su i po dva atrijuma odvojena kolonadama (nizom stubova) i peristilom, s malim vrtom ukrašenim vodoskocima i skulpturama.

Pojedine kuće u Singidunumu su bile opremljene sistemom podnog grejanja, najboljim koje je imalo ondašnje superiorno carstvo. To nije bilo samo takozvano podno grejanje, već je zagrejan vazduh strujao i unutar zidova kroz posebne, šuplje delove građevine i tako zagrevao celu prostoriju. Bogatije kuće imale su i sopstveno kupatilo. Kuće su imale više prostorija: vestibil, tabilium, kubikulu, triklinium, što je zavisilo od bogatstva i veličine.

Grafika: Wikipedia - Prikaz klasične rimske kuće (domusa)

Vestibil (lat. Vestibulum) je u antičkoj rimskoj arhitekturi predstavljao predvorje i to je bio potpuno ili delimično zatvoren prostor u vidu predvorja ili prolaza ispred glavnog ulaza u atrijum kuće.

Tablinum (lat. tabulinum) je bila prostorija koja se nalazila naspram ulaza. Zidovi ove prostorije bili su ukrašeni freskama i u njima su se nalazile biste članova porodice. Ova prostorija predstavljala je neku vrstu kancelarije, u kojoj bi domaćin primao goste ili održavao poslovne sastanke.

Kubikulum (lat. Cubiculum) je bila prostorija koju su imale samo ugledne i dobrostojeće porodice. U nju se uglavnom ulazilo direktno iz atrijuma i služila je kao gostinjska soba ili soba za prijem važnih gostiju. Vrlo često su se u njoj održavali sastanci i ponegde je korištena i kao biblioteka

Triklinijum (lat. triclinium) je bila trepezarija za svečane večere. Obično su imale mesta za tri važna gosta koja su bila smeštena na udobnim jastucima dok ih je posluga posluživala i zabavljala muzikom ili plesom.

Iako je najveći broj kuća bio sagrađen od čvrstog materijala, bilo je i onih skromnijih. Siromašnije kuće su građene tehnikom koja se naziva tehnika pletera i lepa. Kuće su građene tako što se vertikalno pobodu drvene oblice, a oko njih su uplitali pruće, preko koga se nanosilo vlažno blato ili glina, pomešano sa slamom ili peskom. Ove kuće su imale dvorišta, ulazne tremove, a prednja fasada je često bila otvorena prema ulici gde su se nalazile zanatske radnje ili trgovine. Pretežno su to bile prizemne zgrade, a tek poneke imale su i sprat.

Blago ispod Beograda

Rimska arhitektura ovog naselja nije uništena. Ona postoji i dalje, u Kalemegdanskom parku, dva metra ispod površine. Čak i ispod glavnih ulica, poput Čika Ljubine, očuvani su rimski zidovi i ulazi u rimske građevine sa freskama. Beogradski arheolozi se trude da sačuvaju antička blaga kao što su ostaci Singidunuma, ali još uvek otkrivaju skrivena blaga ispod svojih asfaltiranih ulica i zgrada.