Istorija kaže da se Beograd tokom svoje istorije bar 40 puta našao na sudaru carstava i vojski, rušen i podizan gotovo iz pepela. Ova vojnička istorija grada ogleda se i u nazivima ulica. Čak devet bulevara u raznim delovima grada nosi naziv po vojskama, vojskovođima i neznanim herojima.

Najnoviji oslobodioci Beograda

Ukoliko pitate starije Beograđane gde je Bulevar maršala Tolbuhina, prvi odgovor će vam biti Vračar. Naime, do pre 20-tak godina, ulica koja spaja Slaviju sa Vračarom i Čuburom nosila je baš ovo ime. Onda su se stvari menjale, te je maršal koji je komandovao oslobađanjem Beograda 1944. godine preseljen na Novi Beograd. Kontroverze se tu ne zaustavljaju, pošto je sovjetski maršal zauzeo ulicu bugarskog revolucionara Goce Delčeva. Da stvar bude još kompikovanija, većina (Novo)Beograđana će ovu ulice jednostavno prepoznati kao Bulevar gladnih, šaljivo ime koje je dobila zahvaljujući velikom, ne… ogromnom broju objekata brze hrane koji se nalaze u njoj. Ako ostavimo po strani ovu zbrku oko imena, treba napomenuti da se Bulevar maršala Tolbuhina nalazi između Bulevara Nikole Tesle i Ulice Pariske komune na Novom Beogradu, nedaleko od Dunavskog šetališta, centra Zemuna i Hotela “Jugoslavija”. Dugačak je tek 1400 metara, što ga svrstava u red kraćih beogradskih bulevara.

Ukoliko ostanemo u vremenskom razdoblju Drugog svetskog rata, nailazimo na još jednog oslobodioca Beograda, ovaj put sa jugoslovenske strane. U pitanju je Bulevar Peka Dapčevića, koji je nastao 2014. godine preimenovanjem dela Kumodraške ulice na Voždovcu.  Rođen u svešteničkoj porodici u selu nadomak Cetinja, Petar Peko Dapčević od mladosti je iskazivao bunt prema vladajućoj klasi. Bio je učesnik raznih štrajkova i protesta, zbog čeka je često hapšen. Svoj politički rad nastavio je kao student Pravnog fakulteta u Beogradu, gde postaje jedan od viđenijih članova KPJ. Ratovao je kao dobrovoljac u Španskom građanskom ratu, tokom kog je na površinu izašla njegova vojna veština. Posle pobede Franka, bio je smešten u logor iz koga izlazi neposredno pred početak Drugog svetskog rata u Jugoslaviji. Naredne četiri godine provešće boreći se u svim važnijim operacijama i bitkama NOVJ, uključujući i oslobađanje Beograda i proboj Sremskog fronta. Posle rata bio jedan od najuticajnijih jugoslovenskih vojnih autoriteta, velika politička figura i diplomata, kao i prvi predsednik FK “Partizan”. Umro je u Beogradu i sahranjen u običnoj grobnici na Novom Groblju, na sopstveni zahtev, iako mu je po činu i statusu bila predviđeno mesto u Aleji zaslužnih građana. 

Tri od četiri srpske vojvode i njihovi bulevari

U kratkom razdoblju svoje istorije, tačnije od početka 20. veka do početka Drugog svetskog rata, u srpskoj vojsci postojao je kao zvanični najviši vojni čin, u rangu feldmaršala, čin vojvode. U ovaj čin unapređena su samo četvorica srpskih generala, pre svega za voje učešće u Balkanskim i Prvom svetskom ratu. Imena trojice od njih nose tri beogradska bulevara, dok se četvrti, jedini rođen u Beogradu, Stepa Stepanović morao zadovoljiti “samo ulicom”. 

Bulevar vojvode Mišića je sigurno najpoznatiji od ova tri bulevara. Nalazi se na teritoriji opštine Savski venac i oružuje naselje Senjak sa dve strane, pružajući se od Mostara, pa pored Sajma i Save do Mosta na Adi, Careve ćuprije i Topčidera. Nekada je ovuda prolazio Obrenovački put, koji je spajao Beograd sa Obrenovcem i nadalje Šapcem. Pre svega zamišljen kao industrijski put, od samog nastanka ustrojen je kao pravi, široki bulevar. Od znamenitosti, uz Bulevar vojvode Mišića nalazi se zgrada BIGZ-a, Sajam, Institut IMS, ali kuća Arčibalda Rajsa. Vojvoda Živojin Mišić bio je jedan od najistaknutijih srpskih vojskovođa koji se posebno istakao u Kolubarskoj bici, a komandovao je i probojem Solunskog fronta.

Ulica posvećena njegovom vojnom drugu i nadređenom, vojvodi Radomiru Putniku praktično seče Bulevar vojvode Mišića i pruža se od Mostara do Konaka kneza Miloša. Nekadašnji Topčiderski drum, tako predstavlja granicu između Senjaka i Dedinja, dva elitna beogradska kvarta. Može se reći da je Bulevar vojvode Putnika jedan od najzelenijih beogradskih bulevara jer prolazi pored Hajd parka, Parka Pavla Đurišića, Topčiderske zvezde sve do Topčiderskog, pogodili ste, parka. Vojvoda Putnik ušao je u istoriju kao prvi vojvoda vojske Kraljevine Srbije. U ovaj čin proglašen je 1912. godine, posle Prvog balkanskog rata za zasluge u Kumanovskoj i Bitoljskoj bici, kao i oslobođenju Skadra. Na početku Prvog svetskog rata bio je načelnik štaba Vrhovne komande, ali je smenjen zbog bolesti. Zanimljiva je i priča o njegovom povratku u Srbiju posle smrti, koji je trajao skoro dve decenije. 

Poslednji, ali ne i najmanje važan je vojvoda Petar Bojović. Još jedan iz redova vrsnih srpskih vojskovođa, Bojović se istakao u svim ratovima u kojima je aktivno službovao od Srpsko-turskog do Prvog svetskog rata, posle koga je i dobio čin vojvode. Bojović je više puta bio glavnokomandujući srpske vojske, učestvovao je u bitkama za Kumanovo i Bitolj, kao i komandovao srpskim snagama na Solunskom frontu. Bulevar vojvode Bojovića, imenovan njemu u čast, je i bulevar koji većina Beograđana i gostiju često posećuje, ali baš i ne zna kako se zove. U pitanju je ulica koja se polukružno pruža od Savskog pristaništa do raskrsnice Pjarona de Montezira i Tadeuša Košćuška, grleći tako Donji grad Kalemegdanske tvrđave.