"Avala film", najveći filmski studio u nekadašnjoj Jugoslaviji, godinama je bio u stečaju, a onda je prodat na aukciji. Oko pedesetak filmskih radnika, nezadovoljnih što se prodaje "Avala film", pokrenuli su kampanju "Grad izgubljenih filmova" i održali tribinu u Novom bioskopu "Zvezda, ali njihovi napori nisu urodili plodom. "Avala film" više ne postoji, iako Filmski katalog "Avala filma" broji preko 200 igranih i 400 dokumentarnih filmova, od kojih su mnogi osvajali nagrade na festivalima u Kanu, Berlinu i Veneciji.

Zaboravljeni grad

Nekadašnji kinematografski gigant u ulici Kneza Višeslava u Beogradu je zarastao u korov. Svih sedam studija nekada čuvenog "Avala filma" su zaključani katancima, a baš iza tih vrata, stvoreni su kultni naslovi srpske i jugoslovenske kinematografije. Na svakom koraku su oronule zgrade, pohabani inventar i nepokošena trava. Nekada je ovo bio studio za uzor, poznat na filmskoj svetskoj mapi, a danas je napušten i zapušten. Sa zidova studija otpada fasada, putići i uličice vode do nekadašnjih ateljea, tonskih studija, laboratorije, fundusa, kinoteke, zgrade šminkernice, bifea, garaža.

Foto: Wikipedia / Avala - Poster za jedan od nagra]enih filmova iz produkcije "Avala filma"

Prvo ostvarenje rađeno u "Avala filmu" bilo je "Slavica", još 1947. godine, a zatim je snimljeno na stotine filmova, među kojima su i nama dobro poznati kultni filmovi i serije "Ljubav i moda", "Prekobrojna", "Marš na Drinu", "Orlovi rano lete", "Skupljači perja", "Povratak otpisanih", "Dečko koji obećava". Ovde su snimani i "Nije lako sa muškarcima", "Već viđeno", "Kako je propao rokenrol", "Sabirni centar", "Kuduz", "Bolji život", "Tito i ja", "Mi nismo anđeli".

Zlatno doba

U godinama najvećeg sjaja, ovaj filmski grad u Košutnjaku je bio i tehnički i kadrovski u rangu čuvenih holivudskih studija. Centralni filmski studio sagrađen je posle Drugog svetskog rata. Ostali studiji i pomoćne zgrade, kao i oprema za snimanje, laboratorijsku i tonsku obradu bili su predviđeni za produkciju od oko 40 igranih filmova godišnje. Tada je bilo planirano da Beograd postane jedan od najvećih evropskih filmskih centara. Ova zamisao nikada nije realizovana iako su šesdesetih i početkom sedamdesetih tu snimane mnogobrojne koprodukcije. U "Avala filmu" su radili najpoznatiji velikani domaćih filmova kao što su Dušan Makavejev, Kokan Rakonjac i Saša Petrović.

Foto: IMDb - Scene iz koprodukcije "Dugi brodovi" snimane u namenski izgrađenom mavarskom gradu

Svaki momenat, pa čak i najmanji detalj u proizvodnji filmova bio je doveden do savršenstva. U prvoj uličici desno od kapije nalazila se zgrada u kojoj su se održavale projekcije gotovih filmova, posle kompletne obrade, a zainteresovane ekipe su mogle da pogledaju i urade eventualnu cenzuru. U gradu je postojao najveći tonski studio na ovim prostorima. Svi filmovi su bili montirani u ovom studiju. Tih godina, tonski studio je bio čudo od studija, u svakom smislu. Bio je savršeno sagrađen, najprofesionalnije moguće i toliko dobro izolovan da se nisu čuli ni avioni koji su nadletali. U njemu se snimao hor za film "Sabirni centar", pošto su uslovi u njemu idealni za snimanje simfonijskog orkestra.

Pored upravne zgrade gde su uvek bile smeštene kancelarije, prolazi se ka manjim objektima koji su u zakupu zanatskih radnji, a u sredini se nalazila garaža i tehnički pregled vozila "Avala filma". U jednom delu imanja bila je "Kodakova" laboratorija za koju je država izdvojila velika sredstva, a koja je kasnije završila u podrumu i propala.

U samom centru nepreglednog kompleksa smeštene su kulise "rimskog grada" – scenografije koja verno predstavlja deo Rima, sa uličicama, crkvom, senatom, fontanom i prodavnicama. Ovaj deo grada i dalje se koristi za snimanje reklama i spotova. Na ovom prostoru su se uvek gradili razni gradovi, za potrebe filma.

Kraj beogradskog "Holivuda"

Nažalost, u ovom gradu se više ne snima. Poslednji film u produkciji "Avala filma" snimljen je 1989. godine. Reč je o filmu "Ptice koje ne polete". Nezaboravni likovi koje su godinama oživljavali naši čuveni glumci postaju samo istorija. Partizanske kape, srednjevekovne haljine i odela, srpske uniforme i mnoge druge kostime prekriva paučina.

Poznati filmski radnici koji su vredno radili u nekadašnjoj bazi srpskog filma jednostavno su nestali. Nema više patinera, garderobera, električara, scenskih majstora, maskera, dekoratera, kao ni svih onih važnih filmskih zanata bez kojih jedna kinematografija ne može da postoji. Nema škole u kojima se ove veštine uče – ovi majstori su "pekli zanat" baš tu, na Košutnjaku. Zajedno sa glumcima, puni ljubavi za film, ovi pomoćni radnici, neophodni za filmsku industriju, sve veštine stekli su u toku rada.

Foto: Wikipedia - Jedan od legendarnih filmova za koji možda niste znali da je sniman u produkciji "Avala filma"

Osamdesetih kada je sve počelo da se raspada, kada više finansijski nije mogao da se isprati novi tehnološki izazov, a postojeća tehnika bila prevaziđena, prostor su zakupili Italijani. Međutim, svoje filmove obrađivali su u Italiji, a veliki tonski studio postao je garderoba. U jednom momentu, "Televizija Beograd" je na delu terena filmskog grada izgradila svoji studio. Tu i tamo bi se pojavila neka filmska ekipa koja je u propalim i avetinjsko praznim prostorima i u već sasvim ruiniranim i uništenim scenografijam ponešto snimila, ali "Avala film" već 20 godina praktično ne postoji. Danas se ne može sa sigurnošću znati kome je šta prodato ili iznajmljeno.

Foto: Dribbling Pictures - Insert iz filma "Cinema Komunisto", tužna sudbina nacionalnog blaga

Tužna je pomisao na činjenicu da bi neki novi vlasnik, ovo istorijski važno mesto srpske kulture, mogao da poruši i sagradi komercijalne stambeno-poslovne zgrade. Tužno je i to što su zaboravljeni ljudi koji su stvarali filmove i ulepšavali nam život. Nijedan ministar kulture nije ništa uradio da spase ovo blago, nijedan predsednik vlade nije nikad ni pomenuo "Avalu". A ako ništa, mogao je ovaj filmski grad da se pretvori u muzej filma, baleta, roka ili džeza – da se zna da su ljudi ovde nekada stvarali umetnička dela i da se sačuva duh ovog mesta.

Ostaje nam samo da verujemo da će neki sledeći vlasnik filmskog grada spasiti ovo blago i pokrenuti preporod domaće kinematografije na ovom primamljivom prostoru u jednom od najlepših delova grada.