Ovdašnja publika dočekala je Alana Čumaka kao otelotvorenje spasitelja. Nakon štampe su se zapalile i televizijske kutije, kada je „iscelitelj na daljinu“, kako ga je prozvala RTV Revija, održao prve televizijske seanse. Potom se zaorilo po medijima kako su gledaoci sa ovim energetskim tretmanom imali „izvanredna iskustva“. Ma koja bolest da ih je morila, tobože su svi odreda prijavljivali da su iskusili „bitna poboljšanja opšteg stanja organizma“.

Kako je ruski spasitelj postao ikona ’90-tih

Ni od koga se, pritom, nije zahtevalo da mora verovati takvom načinu lečenja. „Svi, ponavljamo, svi koji su učestvovali u seansi, ili koji budu koristili fotografije koje ćemo objaviti, bili su i biće pod dejstvom energije Alana Čumaka, uživajući kompletne rezultate“ – uveravala je RTV Revija.

Čumak je dobio i poseban termin u svojoj TV ordinaciji. Dok su svi mediji brujali o do tada neviđenoj senzaciji, izdvojila se i grupa njegovih najverniijh poštovaoca – vremešne bake i deke, koje bi, prateći ove seanse, obavezno kraj TV prijemnika posadile čašu vode.

Naime, voda bi ovim putem postajala lekovita kada upije čudesnu energiju. Tako je, uostalom, tvrdila i RTV Revija. I samim fotografijama moguće je „lečiti druge, njihovu energiju prenositi na vodu, pomade, pastu za zube“, jer će „svi predmeti zadržavati energetsko dejstvo dok ih budemo koristili“. U svojim TV seansama, Čumak je, pak, pribegavao i naročitim pokretima rukama, čime je „ponovo podešavao energiju tela bolesnih“.

Posteri koji „zrače“: melem za sve boljke i lek za štampane tiraže

Praktično preko noći, štampa je ostala zatrpana Čumakovim fotografijama. Osim na zdravlje oduševljenih pojedinaca, ova masovna pomama imala je solidan efekat i na tiraže. Do oktobra iste godine, RTV Revija je otišla korak dalje: realizovala je program dugoročne saradnje, tačnije – „12 programa lečenja veoma širokog spektra najrazličitijih oboljenja“.

Ovoga puta je pomenuti tretman imao sitnu začkoljicu. Naime, fotografija objavljena u svakom broju je imala „rok trajanja“ od tridesetak dana. Mada je nosila istu energiju koju je Čumak „emitovao“ putem TV seansi, postala bi neupotrebljiva taman do štampanja narednog broja. Otuda je savesnim pacijentima valjalo kupovati svaki broj, jer time će „naučiti i kako da što efikasnije koriste njegovu energiju“.

Svakako da je među poštovaocima Čumakovog dela i fotografija bilo i onih izuzetno savesnih. Naime, bakice bi Čumakove slike tokom noći držale na komodama uz čašu vode, te bi izjutra ispijale lekoviti napitak. Tako bi im, verovale su, slavni čudotvorac darovao drugu mladost. Kako je energizirana voda delovala i na ostala živa bića, pričalo se da su je pojedini koristili i za zalivanje cveća.

Nije poznato da li su od ove specijalne kure „ozdravile“ i biljke, ali fotografijama od tada više nije bila zatrpana samo štampa. Posteri i kalendari su završavali po regalima, predsobljima, novčanicima i džepovima, čak i prepunim gradskim autobusima.

Prve senke sumnje i tihi pad u zaborav

Tih turbulentnih ’90-tih, svakodnevica bivše Jugoslavije je, uz ikonu čudotvorne medicine, postala još nadrealnija. Tadašnje generacije nisu pamtile samo ucrtavanje novih granica, već i zemlju stegnutu sankcijama, apoene u milijardama i – lekovite fotografije Alana Čumaka.

U međuvremenu, ruski čudotvorac izgradio je status „filozofa, autora, iscelitelja i čoveka nadnaravnih sposobnosti“. Nadrealno deluje i činjenica da su mu brojni poštovaoci bespogovorno verovali. Međutim, ponegde bi se našao i bolesnik kome nije bilo pomoći – tako se jedna bakica našla u bolničkoj postelji nakon što je grdno povredila nogu. Iako su je previjali svaki dan, noga joj se nikako nije dala isceliti.

Baka je naposletku zapatila i tešku infekciju – sve dok je dežurni lekar jednom prilikom nije zatekao na delu.

Naime, bolesnica bi svake večeri uredno skidala oblog. Ranu je potom „vidala“ fotografijom Alana Čumaka, a da niko ne bi primetio, uredno bi izjutra sklanjala sliku. Kada su joj teškom mukom oduzeli čudotvornu terapiju, baka se najzad oporavila i zdrava vratila kući.

U narednim godinama, Alan Čumak je lagano iščezavao iz etra. Povremeno bi promakle i glasine da je ruski čudotvorac, zapravo – prevarant. U Rusiji su, navodno, ove sumnje i dokazane, zbog čega je slavni iscelitelj dobio veto na lekarsku praksu.

Povukavši se iz medija, Čumak je, kako se pričalo, sarađivao sa ruskom Akademijom pedagoških nauka. Načulo se i da je naposletku sam priznao kako njegove propovedi, štaviše, nisu ni istinite. Lekar koji je zadivio čitavu Jugoslaviju uskoro je pao u zaborav, a nekadašnji Jugosloveni setili su ga se još jednom – kada je štampa 2017. godine objavila vest o njegovoj smrti.

Prvi deo: