Da ste se našli na nekom od ulaza u grad pre više od dva veka, imali biste štošta pazariti. Zeleniš, meso ili mlečne prerađevine – sve što je prosečnoj kući bilo neophodno prodavali su vredni ljudi po svojim raštrkanim improvizovanim tezgama. Vekovima pre toga, ljudi su na golo polje iza Stambol kapije dolazili iz sasvim drugih razloga... 

 

Prvi tragovi drevnih civilizacija

Deo Beograda koji danas zovemo Studentski trg oduvek je, ispostaviće se, vrveo od života. Tako je bilo još od pre nove ere – doduše, tad se nije okupljalo zarad rutinske kupovine, već zbog ništa manje rutinskih higijenskih navika.

A izbor je bio raznovrstan: za opuštanje u vrućoj vodi na raspolaganju je bio kaldarijum sa dva bazena. Uz njega su još bili i frigidarijum sa hladnom, te lakonikum sa toplom (ali ne prevrućom) vodom.

Ukupno osam takvih odaja nalazilo se u sklopu javnog kupatila starih Rimljana. A ono je bilo u sklopu građanskog dela tzv. "zaštićene zone rimskog Singidunuma" izvan Tvrđave. Van te zone, na raskrsnici današnje Rajićeve, kroz kapiju se ulazilo u vojni kamp.

Godine 1968. i 1969., kad su počeli nalaziti ostatke rimskih tekovina, arheolozima je nedostajalo sredstava kako bi nastavili iskopavanja. Tako je drevno kupatilo bilo otkriveno do 1978., kada su ostaci konzervirani i ponovo zakopani. Ne svi, doduše – jer Beograđani će i danas sesti na "klupe" kod obližnjeg Platoa Filozofskog fakulteta, koje su ništa drugo do ostaci susednog rimskog kupatila.

Štaviše, pokazaće se da je ceo kraj jedna velika drevnorimska riznica. Od najstarijih građevina od pruća i blata, šanaca pred ulazom u Etnografski muzej ili starih grobnica – gotovo svi datiraju još od 1. do 3. veka pre nove ere. Mnogo je vekova prošlo dok rimske grobnice nije odmenilo mezarje (staro groblje Osmanlija) i dok (budući) Studentski trg nije postao svojevrsna radna stanica beograskih piljara.

Foto: Arhivska fotografija - Velika pijaca nekada

Organizovanim tržištem protivu turskih nakupaca

Među najvernijim mušterijama ipak, bili su im turski vojnici. Nije im ovdašnji brend bio preterano drag, već im se moglo pazariti robu za sitan novac, a potom je preprodavati u gradu po mnogo višim cenama. Kada im je napokon dozlogrdio takav javašluk, srpski seljaci požalili su se beogradskom veziru.

A dotični je potom odobrio "da se učini u Beogradu jedno pazarište ili Toržište". Odluku su podržali i gradski oci rešivši da, godine 1821., uvedu reda u trgovinu prehrambenom robom. Sem obaveznog utvrđivanja kvaliteta, za sve namirnice je uvedena trošarina (u ono vreme vid poreza na promet). Po prvi put je postavljen i niz punktova – nešto poput carina – po drumovima koji su vodili u grad, dok su prodavci raštrkani po ulazima sada okupljeni u centar varoši.

Tako je u srcu Beograda zaživela jedna velika, neformalna pijaca. Zvanično je otvorena tri godine kasnije, preko puta Beogradske tvrđave. Samo četiri dana po otvaranju, piljari su preseljeni nešto niže ka današnjoj Zmaj Jovinoj, gde se tada nalazio početak Carigradskog druma i u komšiluku džamija izvesnog Kizlar-Age.

Prema ustanovljenom srpsko-turskom dogovoru, svako ko je želeo mogao je prodavati svoju robu. Jezgro grada time je postalo pravi trgovinski centar, a prodavci su uskoro dobili i namenske tezge za voće i povrće, te zasebne barake za kvarljiviju robu.

Centar Beograda tako je postao življi no ikad. Doduše, prodavati živo meso nije bilo dozvoljeno. Usled nedostatka rashladnih uređaja, prerađevine su se morale prodati do podneva, s tim da su ovi piljari bili među prvima koji su dobili zasebnu sanitarnu inspekciju za kontrolu higijene, svežine i kvaliteta.

Zvanično, centar je tada poneo ime Pijaca "Svetog Andreja". Beograđani su ga, pak, zvali po imenu danas mnogo poznatijem: Velika pijaca.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije - Kraljevski trg nekada

Kraljevsko ime (ne)formalnog skvera

Kako je vremenom postajala življa, oko Velike pijace je sredinom 19. veka isprva spontano nastajao neformalni trg. Ubrzo je poneo formalni naziv Veliki trg, i još više živnuo otkako je 1863. ovde sagrađeno Kapetan Mišino zdanje.

Iduće, godine 1864., na trgu će se naći i jedno od najozloglašenijih prestoničkih zdanja. Jer, pored sedišta gradske administracije, u Glavnjači su stanovali i opaki pojedinci s one strane zakona. A u zgradu koja je i danas među najlepšim u Beogradu – Zdanje kapetan-Miše – uselila se u to vreme Velika škola. Na njenim krovovima je obližnja vatrogasna jedinica vršila smotru nad gradom, a pored zgrade Opštinske administracije u pravcu Kalemegdana, poznata je bila kafana "Kod Rajića junaka serbskog".
Ovde je Mihajlo Obrenović voleo organizovati veselja pošto je zvanično od Turaka preuzeo ključeve grada. Petnaestak godina kasnije, Veliki trg dobio je i novo ime: po ceremoniji na ovom mestu održanoj u ime ustanovljenja Kraljevine Srbije, od 1882. godine postao je Kraljevski trg.

U nastavku teksta saznaćete kako je Studentski trg dobio svoj današnji izgled...